Sara Renar – Život je samo jedan

Sara Renar je pojava koja vas očara na prvi pogled – redak spoj lepote i iskrenog, snažnog a skromnog duha je već dovoljno fascinantan, ali pravo iznenađenje vas očekuje kada krene njen nastup. Predivan glas i eksperimentisanje sa multipliciranjem sopstvenog glasa korišćenjem loop semplera, vode vas na njeno istraživačko putovanje muzike i sebe, koje nesebično deli sa vama.

Ova mlada kantautorka iz Zagreba iza sebe ima već dva izdanja, album „Djeca“ objavila je aprila 2013, a mini album/EP „Jesen“ na prvi dan jeseni ove godine, oba u izdanju Aquarius Recordsa.

Nastupa samostalno ali i sa bendom koji čine još Luka Geček (električna gitara, back vokali), Zdeslav Klarić (klavijature, back vokali) i Anže Kristin (bubanj, perkusije).

Sa Sarom Renar razgovarali smo o njenim počecima, novom EP/ albumu ,,Jesen“, saradnicima, planovima za budućnost…

• Šta se događalo pre albuma ,,Djeca“ ? O čemu si maštala i sanjala, i kako si počela da pišeš pesme ?

A živjela sam neki relativno normalan život po uobičajenom obrascu osnovna/srednja/faks – ljeto/prvi semester/praznici/drugi semester/ljeto. Taj neki predvidljiv ali i ugodan zadani životni raspored naravno prestaje negdje pred kraj fakulteta i postavila sam si pitanje što ja zapravo želim u životu? Muzika me oduvijek silno privlačila i kada sam konačno nadvladala svoje unutarnje strahove shvatila sam da me ispunjava više od bilo kojeg drugog područja.

• Koji su to pesnički i muzički uticaji koji su uobličili tvoj doživljaj sveta?

To je baš jedno lijepo pitanje. Paralelno sa stvaranjem, muziku i slušati učiš sa vremenom, drugačije doživljavaš stvari kada si jako mlad. U srednjoj sam slušala zaišta svašta, od Pink Floyda do R.E.M.-a, NOFX-a i kubanske glazbe. Kao baš formativne za mene bih izdvojila Radiohead, Cat Power, PJ Harvey, Nick Cave, Pipsi, Rundek i Goribor. Našlo bi sigurno još (Mark Lanegan, ali i Lana del Ray, Beck, itd.) U zadnje vrijeme me jako privlače i bendovi kao što su Moby, Massive Attack, Tricky i M.I.A.

• Okružena si odličnim muzičarima, kako je došlo do okupljanja benda?

U neku ruku spontano. Luka Geček i ja smo frendovi i prije nego što smo krenuli svirati zajedno, ima već tome jedno sedam, osam godina. Za nove pjesme (mislim na ove sa “Jeseni”) je bio presudan zvuk klavijatura pa sam lani stidljivo pitala Zdeslava Klarića bi li nam došao nešto malo snimiti u studio – na kraju je ostao trajno svirati u bendu. Bubnjar Anže je, da skratim priču, obiteljski prijatelj. Svijet nekad zna biti baš prekrasno mali. Tu moram napomenuti i veliki Konradov (jedan od dvojice producenata) doprinos u slaganju konačnog sounda, prilagođavanja sample-ova.

• Tvoje pesme i tvoji nastupi su veoma iskreni, oseti se da daješ celu sebe, da li je ta otvorenost sastavni deo tebe i u životu, van scene?

Možda bi to nekog drugog trebala pitati, hehe. Rekla bih da jesam. Ne muljam. Sa svim dobrim i lošim poslijedicama koje ta iskrenost vuče za sobom.

• Ove godine nastupila si na festivalu Poezika, kao pobednik konkursa po glasovima žirija. U prepunoj sali, u jednom trenutku publika je bila toliko fascinirana da sam imala utisak da je prestala da diše, a zatim su usledile gromoglasne ovacije. Šta osećas u takvim trenucima kad se tako jako povežeš sa publikom?

Znaš kako je to divno, to obostrano ježenje. To je odgovor na sva ona pitanja o tome ima li to što radiš smisla. Takvi trenuci vrijedni su svih zajebancija i sranja s kojima se suočavaš u poslu.

• EP Album ,,Jesen“ počinje A cappela, veoma lepo i neobično. Kako si se odlučila za takav početak albuma ?

Pa imala sam neku ideju od početka pjesme povezati instrumentalnim intermezzima. Kako je mantrična forma lajtmotiv svih pjesama, tako je nekako logično ista temica ušla na oba instrumentala – na početku kao uvod i priprema slušatelja na „jesen“, a pred kraj albma kao neka jeka, da pjesma „razmak“ bude tim više izenađenje kada krene sa pulsirajućim kickom.

• Na ovom EP/ albumu radila si pod budnim okom producenta Edija Cukerića, koji je producent i Goriboru, Rundeku… Da li ti je rad na tom albumu bio lakši u smislu da si mogla da se opustiš jer sarađuješ sa nekim vrlo iskusnim?

Sjajno je raditi s Edijem. Pristup mu je potputno opušten, bez pritiska i nervoze a da pritom napravi sjajan i temeljit posao. Ima nevjerojatno uho taj čovjek. Izvrsno je ispala njegova i Konradova analogno/digitalna suradnja. I što je najbitnije, u tom nekom i ljudskom i umjetničkom smislu smo se svi skužili. Nadam se da ćemo nastaviti suradnju i u idućim projektima.

• Gost na EP/albumu ,,Jesen”  bio ti je Darko Rundek, koliko te obogati saradnja sa vrhunskim muzičarom kao što je Darko?

Kad smo snimali pjesmu “Trag” još prije ljeta, Edi je rekao da čuje Rundekov glas na “…ti si sam…”. I bend i ja smo mislili da je sve to dobra zajebancija dok nam na mail nisu stvarno stigle trake s Rundekovim vokalima! U dogovoru s Rundekom, nisam htjela da njegovo vokalno gostovanje bude medijski u prvom planu. Onaj tko iole pažljivije sluša čuti će njegov doprinos i bez isticanja u naslovu.

• Sa kim još planiraš ili bi volela da sarađuješ?

U zadnje vrijeme dobivam hrpu ponuda raznih izvođača i autora za suradnju, ali želim temeljitvo proći materijal jer mrzim površno pristupanje stvarima. Tako da ovim putem isprika svima kojima još nisam odgovorila na mailove! Trenutno me zaokuplja rad na vlastitom novom materijalu i moment najveće treme u životu, prezentacija najnovijeg demo materijala članovima benda i producentima. Tu sam i dalje mala curica.

• Muzika je veliki i značajan deo tvog života i nesumnjivo si veliki talenat, pored toga si i arhitekta na doktorskim studijama prostornog planiranja. Da li imaš viziju nekog grada budućnosti  koji bi bio funkcionalniji, humaniji i bolji za život?

Hehe imam i viziju društva budućnosti (dapače istraživali smo to u Montažstrojevoj predstavi „Budućnost je sada“). Ali morala sam pauzirati doktorat, konačano sam stala na loptu za vrijeme snimanja i promocije albuma – da bi čovjek nešto pošteno napravio ipak mora fokusirati svoje vrijeme i energiju. Urbanizam mi je i dalje strašno napet, dugo vrijeme sam se vidjela u akademskoj zajednici i mislim da imam i projektantskih i pedagoških potencijala ali… dan ima samo 24 sata i život je samo jedan. Za se ozbiljno baviti znanošću se moraš je li, ozbiljno time baviti. To je jedan životni put za koji mi se sve manje čini da će biti moj.

• Vizija ili planovi tvoje muzičke budućnosti?

Pa evo upravo radim na nekim novim pjesmama, hoće li to opet biti mini format ili LP još ne znam. Ali nastaviti u ovom smjeru, gristi još više. Baciti se se zvijeri u ralje, pustiti da me sažvače, ispljune i onda se vratiti po još.