Stray Dogg – Zvezde u usponu

Stray Dogg – Zvezde u usponu

Beogradska grupa Stray Dogg je svoj prvi studijski album “Almost” objavila 2011. godine, nakon koga je usledio album “Fire’s Never Wrong“ 2012.

Svojim toplim i melanholičnim tekstovima, kvalitetnim muzičko-izvođačkim umećem, iskrenom i neposrednom komunikacijom na koncertima, vrlo brzo su osvojili publiku i sve relevantne top-liste.

Stray Dogg je u predhodnih par godina održao mnogobrojne koncertne nastupe na festivalima i klubovima širom regiona.
U toku ove godine nastupali su na festivalima Exit i Poezika, u Novom Sadu, Sea Rock u Kotoru, kao i na Americana Night festivalu u Beogradu.

Grupu čine Dušan Strajnić poznat kao Dukat Stray (vokal i gitara), Marko Ignjatović (gitara), Ana Janković (violina u i vokal), Jelena Damjanović (klavir), Vladimir Milićević (bas) i Relja Ilić (bubnjevi).

Ana, Marko, Vladimir, Dušan, Jelena i Relja.

Sa frontmenom i idejnim tvorcem Stray Dogg-a – Dušanom Strajnićem, Dukatom, koji je nastupao u toku ove godine na preko 150 koncerata u zemlji, regionu i Evropi, razgovarali smo o počecima, inspiraciji, saradnji, idejama i planovima za budućnost.

  •  Fantastičan je i inspirativan podatak da si počeo da sviraš sa 25 godina, šta je najviše uticalo na tebe da kreneš da stvaraš ?

Potičem iz kuće u kojoj je od jutra do mraka svirala neka muzika u dnevnoj sobi, velika kolekcija ploča i cd-ova, pa bi to odrastanje definitivno bilo prvi razlog. Krenuo sam da sviram par godina pre 25-te, tačnije kada sam prestao sa aktivnim igranjem tenisa, kada je moja karijera prosečnog tenisera konačno zamrla, sa nekih dvadesetak godina. Trebala mi je zamena, valjda, morao sam sada to silno slobodno vreme da utrošim na nešto, a učenje za fakultet nije delovalo dovoljno inspirativno. Uzeo sam gitaru, dodatno impresioniran novim aspektom muzike koji sam upoznao preko Ane sa kojom sam tada bio u vezi, i koja je završavala muzikologiju. Želeo sam da i ja budem deo muzike. Sa 25 godina sam konačno napravio svoj prvi bend, i imao prve svirke, istina, prilično kasno, ali eto.

  •  U mnogim opisima grupe i tebe kao kantautora stoji da pripadate žanru amerikane. Amerikana u sebi objedinjuje elemente folka, kantrija, bluza i roka, koji je zvuk tebi najbliži i šta bi onima koji se tek upoznaju sa ovim pravcem preporučio da slušaju?

Volim folk, i to čak više britanski, poput Nick Drake-a ili Bert Janscha, ali sam gitaru naučio slušajuci bluz, skoro isključivo. Sve je manje pravih folk i bluz izvođača kakvi su nekada postojali, tako da bih definitivno preporučio stare i proverene, poput Neil Younga, JJ Cale-a, ili J.L.Hookera, krene se odatle, pa je posle lako uz ove algoritme na youtube-u koji nam kažu šta će nam se sledeće svideti. Ponekad pomislim da ću teško naići na nešto što će me oduševiti muzički, ali hvala bogu i to se i dalje dešava s’vremena na vreme, ili iskopam nešto što nisam čuo do sad, što me je zaobišlo, ili se ponekad pojavi i neko nov ko je sjajan, poput Two Gallants ili Ryan Adamsa svojevremeno.

Dušan Strajnić - frontmen grupe Stray Dogg
Dušan Strajnić – frontmen grupe Stray Dogg
  • Porede te sa velikanima kao što su: Nick Drake, Jeff Buckley, Elliott Smith… svima njima je zajedničko to što im je lirski momenat jako važan i što na najiskreniji način opisuju svoj doživljaj sveta, kako tvoje pesme nastaju?

I što su premladi umrli, nadam se da će me taj deo nekako zaobići. Pesme pravim tako što čekam taj momenat, koliko god treba, taj nalet inspiracije, i najčešće sve izbacim u jednom dahu, i muziku i tekst. Dešava se ponekad istina, da imam neki tekst, za koji čekam pravu muziku, ali češće je ovaj prvi sistem.

  • Pored svog benda, sarađuješ i nastupaš dosta često sa drugim muzičarima. Lista je duga i fascinantna – Devendra Banhart, Damien Jurado, Ana Ćurčin, grupe Svemir, Ti, Rebbel Star su samo neka od njih. Jedan si od retkih muzičara sa ovih prostora koji je uspeo sa tolikim brojem muzičara da ostvari saradnju. Da li se posebno pripremaš za te nastupe ili je to jedan od tvojih mnogobrojnih talenata da se spontano muzički uklopiš?

Muzički sam sarađivao, u smislu da smo stvarali zajedno, sa Devendrom Banhartom, Anom Curčin i Bogdanom Radenkovićem, muzičarom iz Niša sa kojim imam poseban projekat. U nekoliko navrata su nam gostovali neki muzičari, poput Luke Ignjatovića koji nam je svirao saksofon na nekim svirkama , i to je bilo sjajno. Sa drugim bendovima smo samo nastupali zajedno, ali i to je sjajan vid saradnje, gde očvršćujemo ovu novonastalu scenu, i mislim da su koncerti kao događaj, mnogo jači kada postoji nekoliko bendova koji sviraju zajedno, privlače naravno više ljudi.

  • Kreativnu saradnju ostvario si i sa svojom izuzetno talentovanom sestrom bliznakinjom Marijom Strajnić, koja potpisuje režiju vašeg spota za pesmu “Time”, kao i scenografiju za festival “Americana night”. Marija je arhitekta, dizajner i fotograf…kako je izgledalo vaše zajedničko odrastanje, naslućujem da je bilo jako zabavno?

Da, to je bilo dosta zanimljivo, nikad nam nije bilo dosadno makar. Ona je dosta kreativnija od mene, i mnogo ranije je to i znala, pa je naslućivala svoj put i planirala svoj život u pravcu umetnosti. Meni se više prosto dogodilo, igrao sam tenis i studirao pravo, i najednom eto me u muzici. Ona je za razliku od mene umela uvek da se igra sama, niko joj nije bio potreban, a ja sam pokušavao da se uključim, pa je to jednom iskoristila i rekla mi je da od dede tražim da mi iz Italije za poklon donese Kena, a ne loptu kako sam planirao, ako hoću da nastavim da se igram sa njom. Ja sam tražio Kena, ali mi je deda doneo pušku na kapisle ipak. Sam je birao.

  •  Spotovi za pesme Time (feat.Devendra Banhart), Dissapear i Almost pokazuju rekordnu gledanost na ovim našim prostorima. Režiju spota “Almost” potpisuje Ivan Ikić i produkcijska kuća Milana Stojanovića “Sense Production”, sada već široj publici poznati po filmu “Varvari”. Kako je došlo do te saradnje i kako je izgledalo snimanje tog prvog spota?  

To snimanje je ugovoreno još pre izdavanja našeg prvog albuma, tako što su Ivan Ikic i Miloš Jaćimović čuli moje demo snimke na internetu. Ubrzo se priključio i Milan, i snimili smo taj sjajan spot. Hteli su prosto da urade nešto za svoju dušu, i rekli su mi da ne brinem, da će sve biti ok. Ja nisam znao ko su oni, niti koliko su ozbiljni, ali kada me je sačekao kombi sa 6-7 ljudi koji su radili na spotu, shvatio sam da su ipak profesionalci. Odlično je prošlo i pomogli su nam puno.

  •  Pokrenuo si festival “Amerikana Night” u Beogradu i mnogi te smatraju pokretačem scene amerikana u regionu…kako vidiš tu scenu i njenu budućnost ?

Scena se razvija, postoji povezanost u regionu i oseća se ta lepa kolegijalnost među bendovima, tu smo jedni za druge da poguramo zajedno ovu našu stvar. Mislim da ide odlično, i da će biti sve bolje.

Stray Dogg-Americana Night
Stray Dogg – Americana Night
  • Svi članovi grupe Stray Dogg su izuzetno talentovani, većini je muzika i profesionalno opredeljenje, a bubnjar Relja Ilić je publici poznat i kao direktor fotografije i snimatelj sad već kultnog filma „Živan pravi pank festival “. Koliko vremena, pored svih nastupa i obaveza, možete da posvetite novom albumu i kada mozemo da ga očekujemo?

Neki imaju svoje poslove, neki su freelance kao Relja, ali bend je čini mi se sigurno nešto najlepše što nam se dešava u životu, i svi to osećamo pa nalazimo dovoljno vremena i da sviramo. Novi album je skoro spreman, snimaćemo ga na leto a izdaćemo ga u sledeću jesen.

Podelite sa prijateljima

3 thoughts on “Stray Dogg – Zvezde u usponu

Comments are closed.