Predstavljamo vam pesnikinju Snježanu Vračar Mihelač : Dve pesme iz zbirke „Kad zatvorim oči vidim modro“
Snježana Vračar Mihelač, fotografija iz lične arhive pesnikinje
Predstavljamo vam pesnikinju Snježanu Vračar Mihelač i njen izuzetan poetski svet kroz dve pesme iz zbirke Kad zatvorim oči vidim modro. Kada zatvorim oči vidim modro je zbirka koja je pobedila na Presingovom konkursu za najbolju zbirku pesama 2022.
SANJIN
bila sam djevojčica marelica sa šlagom
on je pio viski-kolu
devedesete zamračivanja uzbune
znojavi redari u noćnim klubovima
puštaju cure a dečke samo one bez patika
u autu slušamo
kurta cobaina sonic youth
on nosi starke
ali ja molim redara da ga pusti unutra
otkrila sam votku
zajedničko nam je lijepo propadanje
nepripadanje
kad sam ga ostavljala
dvije godine kasnije
rekao je da jedva čeka da ostarim
i budem ružna
udebljati ću se kao i svi
nek zapamtim što mi je rekao
osjećala sam se bolesnom
izjurila iz auta
tako uvijek uoči odlazaka
pomaže samo da se amputiram s tog mjesta
kao napredovala gangrena
koja proždire i zdravo meso
odgristi svoju ruku u nečijoj tuđoj
do jučer mojoj
to se nije moglo okončati lijepo
ja nisam htjela čekati
otići napustiti grad ošišati kosu
poslije i sljedeći grad dječaka
rezala sam sve iz neposlušnih vlasi
vidjela sam ga
samo jednom nakon toga
zaustavio se autom
da me poveze do plaže
na zadnjem sam sjedalu
zabavljala njegovo dijete
znao sam da bi bila dobra majka
kakva pobogu majka mislila sam u sebi
ali on je bio zadovoljan i voljen
tuđ i privlačan
sjetila sam se njegovog divljeg osmijeha
i kako nikad nije naučio
jednom rukom otkopčati grudnjak
gledala sam mu savršenu ušnu školjku
bio je basist u bendu
i najbolji kuhar pudinga
poslije je plovio živio posvuda
sve dok se nije vratio
ali osjećao je uvijek zov mora gradova
relacija je bila kratka vožnja duga
poljubio me u obraz na rastanku
rekao da je sanjao o meni
uvijek je živo sanjao
valjda što je sanjin
i rekao da ću mu zauvijek nedostajati
zauvijek je trivijalna riječ
naučiti ću da nema supstitut
rekao je nikad neću ostariti
prekasno više se nisam opuštala
mjerila sam dubinu bora
uskim hlačama držala pod kontrolom apetit
njegov sin je mahao sa zadnjeg sjedišta
a on je umro u četrdesetoj
na osmrtnici dosadna bijela košulja
ne vidi se raspad i dekadencija
samo osmijeh i piercing na obrvi
možda je smrt već rasla u njemu
kao puding kad se diže na štednjaku
dok ne pokipi
privilegija je umrijeti sa nogu
pred kućnim pragom
upamtio me mladu
sunce kroz šoferšajbu
palilo je moje noge
ljeto se zauvijek protezalo u mojoj kosi
MESARICA
ježna starija gospođa
oštrim nožem
graciozno usitnjava
meso za gulaš
ja ga doma tupim
samo mrcvarim
kažem joj
ne jedem ga zbog životinja
ali pripremam za moje
malo se postidim
kaže ona pazim s kim radim
kako brinu o životinjama
male lokalne farme
slobodna paša
važno mi je što ljudi jedu
ali bitne su mi i životinje
stvari nisu crno-bijele
krišom obriše suzu rukavom
svoje besprijekorne uniforme
nedostaje joj muž
nekad je on tu radio
prije se jelo manje mesa
sve a ne samo probrani komadi
zbog gladi ne iz obijesti
kažem dobro je da niste gledali delicatessen
ne znam zašto to kažem
možda iz puke zbunjenosti
konverzacija predugo traje
mesarica pruža
već spreman paketić
starici iza mene
ne treba platiti ništa ne dolazi u obzir
nakon toga
srećem je kud god krenem
pred poštom
nekog propušta ispred sebe
jučer u trgovini
danas u parku
skuplja papiriće sa poda
s unukom radi vjenčiće od cvijeća
kaže mi ta vaša kosa
podsjećate me na more
imali smo prikolicu na kamenjaku
sad idem sama na sindikalno ljetovanje
uvijek sam mislila da ću živjeti na obali
mala kuća vrt mačka
vjetar sije lavandu
neću zauvijek raditi
mesnicu će preuzeti mladi
čim nauče predanost
i kako čistih ruku
zatvoriti krug života
Ukoliko su vas ovi divni stihovi osvojili i poželeli ste da pročitate celu knjigu, možete je pronaći putem sledećeg linka:
https://www.knjizare-vulkan.rs/poezija/139360-kada-zatvorim-oci-vidim-modro
Snježana Vračar Mihelač (Pula) je pesnikinja, publicistkinja i prevodilac koja deluje na slovenačkoj i postjugoslovenskoj književnoj sceni. Dobitnica je više priznanja, među kojima su prva nagrada na konkursu Ulaznica (2023), kao i nagrada art+science za poeziju u okviru evropskog projekta Climateurope2 (2025). Zbirka Kad zatvorim oči vidim modro objavljena je kao pobednički rukopis konkursa Društva za afirmaciju kulture Presing (Srbija, 2022), dok je rukopis Srce na baterije bio u finalu nagrade Jovan Popović (2024) i uskoro će biti objavljen u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Njene pesme prevedene su na više jezika. Živi i radi u Ljubljani.
Podelite sa prijateljima