Vladimir Skočajić Skoča o novom albumu Krisa Ekmana

Autor: Vladimir Skočajić Skoča

Postoji ta reč „amok“ koja se u engleskom odomaćila, a poreklo vuče iz malajskog jezika. Rečnik kaže da je njeno bukvalno značenje „lud sa nekonstrolisanim besom“, pojašnjavajući da se reč najčešće koristi kao termin koji opisuje stanje psihičkog rastrojstva pri kome osoba usled besa, nezadovoljstva ili ogorčenja nekontrolisano ubija ljude oko sebe. U ovoj pesmi čuje se stih „so much politeness gone amok“. Stvarno ne znam da je neko sa manje reči vernije opisao svet u ovom trenutku.
Ali ova pesma kaže još svašta. Između ostalog i „da ratove dobijaju oni koji odustanu“, „da nas je zdrav razum izdao“, ali kako uprkos tome „ova reka žudi da teče“ i poziva Ženeviv da se vrati kući „jer je najzad sredio svoj život, a i umesio joj je njen omiljeni hleb“. Svi ti stihovi me raznose u paramparčad svaki put kad ih čujem.
Njen autor je Kris Ekman, čovek koji je karijeru počeo pre 40 godina u bendu iz Sijetla The Walkabouts. U međuvremenu se preselio u Sloveniju (otud ovaj divan spot za Genevive) i već godinama snima albume pod svojim imenom. Album koji je objavio ove godine (The Land We Knew the Best) jedan je od najlepših u celoj njegovoj karijeri. Meni lično, najbolji još od Devil’s Road njegovih The Walkabouts, tamo s kraja devedesetih.

A ova pesma Genevive mu je, po mom mišljenju, najzrelija i najlepša. Da sam ispod ovih stihova pročitao da ih je napisao Bob Dilan, na keca bih poverovao. Ona govori o tome da se sva teskoba i apsurd vremena u kome živimo, može podneti jedino ako se Ženeviv popne tim stepenicama i vrati se kući. A Kris dobro zna da ne postoji osoba na svetu koja nema svoju Ženeviv, bez obzira da li je to osoba, inspiracija, nada, zdravlje, posao, miran san ili nešto deseto. Samo srce može na nuklearnu bombu i ništa više .
Ovo je za mene ubedljivo najlepša pesma koju sam čuo u prva tri meseca ove godine.
Wars are won
By those who quit
And leave dead dreams behind
And chores get done
When one forgets
How the time is ticking by
Genevieve come home
Walk across this stoop
Walk across this springtime floor
Genevieve come home
I’ve been taking care
Finally got my act together
We were betrayed
By common sense
The wild chance we never got
Hide nor hair
An empty nest
So much politeness,
Gone amok
Genevieve come home
Walk across this stoop
Walk across this summer floor
Genevieve come home
I baked your favorite bread
It’s true this river, yearns to flow
That ancient trail
Past the rock slide
I walked it just the other day
Bowlin’ over
This highland rover
The heart,
The land
We knew the best
Genevieve come home
Walk across this stoop
Walk across this autumn floor
Genevieve come home
Brush burned brown
Forgive those roads, gone down before
Inst.
And you’re the only one I’ve ever known
That gets a leg full of mosquito bites
In the time it takes to tie your shoe
And you’re the only one I’ve ever known
That swayed and shook
When we kept it simple, pure and true
And you’re the only one I’ve ever known
Who knew exactly what she needed
Called me from Dublin, didn’t have a clue
Genevieve come home
Walk across this stoop
Walk across this wintered floor
Genevieve come home
Got on your favorite shirt
It’s true my mind burns different now
It’s true my mind burns different

O autoru:

Vladimir Skočajić Skoča jedan je od najprepoznatljivijih glasova beogradske kulturne scene. Pisac, pesnik, kolumnista i autor kultne radio emisije Gistro FM, koju vodi više od 15 godina, Skoča sa nenametljivom strašću otkriva slušaocima muziku i fascinantne autore.

Njegove svakodnevne opservacije o životu i muzici uvek iskrene i lucidne, ponekad melanholične  okupljaju hiljade čitalaca na društvenim mrežama: facebook.com/kofer.ploca.

Rođen je u Beogradu iste godine kada je Bukovski napisao „Žene“. Autor je zbirke pesama Ponekad se probudiš u Beogradu (Booka), koja je  izazvala ogromno interesovanje: booka.rs.

Njegove emisije i jedinstvene  priče dostupne su na Patreon platformi: patreon.com/gistrofm.

Podelite sa prijateljima